Kultura

U sklopu projekta Oni dolaze... u utorak, 7. svibnja u Galeriji SC održat će se otvorenje izložbe Radikalan dijalog autorice Stele Mikulin s početkom u 19 sati. Izložba je otvorena do 15. 5., radnim danom od 12 do 20 sati te subotom od 10 do 13 sati."Radikalan dijalog" istraživački je projekt autorice Stele Mikulin kojim se ispituju principi kreiranja misli, zapažanja i ideja, te rekonstruira način na koje ih međusobno dijelimo čime se također razotkriva procesualnost umjetničkog rada kao i važnost misaonog razvoja rada. Usmjeravanjem pažnje prema procesima komunikacije i interakcije, kroz svoj rad autorica istražuje načine kako te procese učiniti intimnijima i otvorenijima za razliku od uobičajenih verbalnih i direktnih formi razmjene informacija."Radikalan dijalog" odvija se kroz dva ključna segmenta: prvo, putem online whiteboard platforme, te potom u prostoru galerije. Posredstvom online bijele ploče za pisanje, autorica vodi interaktivni dijalog već postavljenim sadržajem u obliku pitanja i vizualnog sadržaja koji potiče na reakcije i nadopunjavanje sudionika. Neke od smjernica, uputa i pitanja kojima se započinje i vodi dijalog: Što je značajno? Što čuješ? Što možeš osjetiti? Koje su posljedice šutnje? Koje mjesto zauzima zamišljeno? Na koje mjesto odlaziš kada se prisjećaš? Gdje sanjariš? - dok autorica redovno odgovara, povezuje, razlaže, propituje i nastavlja dijalog. Ovim radom Stela Mikulin nastavlja temu istraživanja poetičnosti prostora i načine na koji artikuliramo njegovu realnost kroz vlastita iskustva, sjećanja i emocije. U virtualnom prostoru tako je stvoren organski komunikacijski kanal koji se grana u mrežu ali omogućuje istovremeno odvijanje više dijaloga, na čije fragmente korisnik nailazi krećući se virtualnim prostorom. Osiguravajući anonimnost korisnicima, autorica potiče sudionike da podijele svoje misli, iskustva i osjećaje na način koji je spontan, intuitivan i poetičan. Digitalna platforma postaje mjesto otvorenog, intimnog i sigurnog razgovora.U samom prostoru galerije, posjetitelji imaju priliku istražiti sadržaj online whiteboard platforme u njegovoj izvornoj formi, te se uključiti u razvijanje dijaloga putem linka ili priloženog koda. Fragmentirane i poetične crtice prikupljene na virtualnoj platformi materijalizirane su ispisom na papir te postavljene na bijelim galerijskim zidovima koji evociraju plohu bijele ploče za pisanje. U ovom segmentu rada autorica nastavlja dijalog uključivanjem umjetne inteligencije, koja generira novi sadržaj na temelju poruka korisnika, čime je naglašena materijalizacija digitalnog sadržaja te uspostavljen odnos stvarnog i virtualnog - hibridnog života koji definira suvremenu svakodnevicu. Uključivanjem umjetne inteligencije u sadržajno poetičan dijalog ističe se kontrast između uobičajene online komunikacije i one stvarne, intimne komunikacije, a začudni su i odgovori računala na emotivne ili pak komične upise korisnika.Konačno, digitalna platforma Stele Mikulin postala je veliki participativni umjetnički rad ali i mjesto intimnog i sigurnog razgovora, gdje osigurana anonimnost i poticanje otvorenosti stvara međuljudski dijalog, koji je u današnjem društvu, zaista radikalna pojava. (predgovor, Jelena Šimundić Bendić)BIOGRAFIJAStela Mikulin (1996.) diplomirala je 2021. na Nastavničkom odsjeku Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu u klasi izv. prof. art. Gordane Bakić. Od 2018. izlaže na samostalnim i skupnim izložbama, sudjeluje na nekoliko radionica i projekata (Poetika mjesta, Galerija Događanja, Zagreb, 2023.; Arhiv odsutnog, Galerija Loggia, HULU Split, 2023.; You can’t discourse without disco, Galerija Nova, Zagreb, 2022.; Eksperimentalni autoportret, Galerija VN, Zagreb, 2022.; Matrice: Informacije, Galerija SC, Zagreb, 2022.; nulta točka: Idealno mjesto, Grožnjan, 2021.; Gornji Stenjevec – narativi mjesta (Laboratorij Gajnice), online, 2021.; Arhiv odsutnog, Galerija Šira, Zagreb, 2021.; GRISIA youth 2021., Rovinj; Vrt i ostale beštije, Garaža Kamba, Zagreb, 2018., itd.).2022. bila je od polaznica četvrte generacije WHW akademije. U svom se radu dotiče problematika doma, nasljeđa, reminiscencije i formiranja identiteta, a istražuje ih kroz elemente prostora i vremena.

Režija: Anastasija JankovskaDramaturg: Elvis BošnjakScenograf: Vesna RežićKostimi: Marita ĆopoPokret: Pravdan DevlahovićGlazba: Grisha LevchenkoAsistent režije: Marija KlanacIGRAJUNatalija Petrovna: Judita Franković BrdarRakitin: Sven JakirIslajev: Dean Krivačić / Marko HergešićVjerocka: Laura BošnjakBeljajev: Kristijan PetelinOva arhetipska, mitološka priča nije ništa drukčija od svih priča o ljubavi… Vronski i Karenjina, Čehovljev Ujak Vanja, pa čak i Fedra Jeana Racinea, Proslava ljubavi Pierrea Carleta de Marivauxa, likovi iz Shakespeareova Sna ljetne noći… I nitko njima (nama) ne može pomoći, spasa nema. Uostalom, može li biti spasa kada dolazi Ljubav? Ti padaš u provaliju očiju drugoga, toga koga voliš i spasa više nema. “Bolest” protiv koje se traži lijek isto je što i tražiti lijek protiv vlastitog bivanja na kugli zemaljskoj jer ljubav (kako piše Tolstoj) nije ništa drugo nego kad Netko (Sudbina, Bog…) spaja dva para očiju, kao da postavlja dva zrcala jedno nasuprot drugoga. Iz te beskonačnosti ponavljanja, zrcaljenja kao iz nekog magičnog labirinta, oni se više ne mogu izvući…U lirskoj komediji “Mjesec dana na selu” veliki ruski pisac I. S. Turgenjev zapliće tipično rusku ladanjsku priču u kojoj dokolica ostavlja dovoljno prostora za duhovna i ljubavna iscrpljivanja kojima njegovi junaci bespoštedno izlažu sebe i svoje bližnje. Glad za ljubavlju, uzvišenim osjećajima i duhovnim senzacijama nadilazi bilo kakve obzire. U ovom strastvenom kolu svatko je meta svakom. Njihovi osjećaju su u svakom slučaju ekskluzivni, bez obzira koliko su nestalni i spremni na potpuno promjenu smjera ako potreba to zaište. Oni nisu spremi ništa žrtvovati drugom ili za drugog, nisu sposobni podnijeti nikakvu patnju, čak ako je i podnose, ona se ne podnosi iz potrebe da se čini drugom neko dobro, već predstavlja više izraz vlastite nemoći da se čovjek otrgne žuđenom objektu, ili ugodnom snatrenje u romantičnom krilu svjetske boli. Ekskluzivitet vlastitih osjećaja, potpuni nemar prema osjećajima drugih, pa čak i bližnjih, ovisnost o pažnji, ljubav kao animalno posjedovanje, potpuno ovladavanje, je ono po čemu su ovi ljudi moderni. Oni su ovisni o ljubavi ili, točnije, o zaljubljivanju, za njih je ljubav poput droge, stanje omamljenosti koje u suštini i nema veze sa svakidašnjim, praktičnim životom. Ona je potpuno nepraktična pojava i oni likovi koji u njoj vide sredstvo da započnu život, sasvim realan život, bivaju poraženi. Za junake ove drame ljubav je ideal kojega nije moguće doseći, jer kad je jednom dosegnut on prestaje postojati. I tu su oni također moderni ljudi. Jer njihov san o sreći predstavlja istu onu plitku ugodu za kojom danas žudi veći dio tzv. zapadnoga svijeta, kojem i mi svim silama želimo pripadati. (Elvis Bošnjak, dramaturg).Ulaznice po cijeni od 8 € potražite na ulaznice.hr/r/Teatar_ITD i njihovim prodajnim mjestima te na blagajni &TD-a svakim danom (osim nedjeljom) od 11 do 13 sati te dva sata prije predstave. Studenti, učenici, umirovljenici, osobe s invaliditetom i branitelji na blagajni &TD-a mogu kupiti ulaznice za 4 €, a grupe od najmanje 10 ljudi (odnosi se na sve koji nisu nabrojani pod kategorijom popusti) za 6 € po ulaznici

Diplomski ispit iz predmeta Govor VMARTINA MANDEK, studentica3., 4. i 5, svibnja 2024., MM centar, 20 satimentorica: izv. prof. art. Marina Petković LikerProdukcija: Jan PentekOblikovanje svjetla: Anđela KusićKostimografija: Josip ĐerekDizajn plakata: Stella DujmušićFotograf: David Bakarić Šminka: Emilija Šimićzahvale: Teatar &TD, GK Gavella, prof. art. Tomislav Rališ, Dražen Šivak i Katija BratkovićDiplomski ispit iz predmeta "Govor V" predstavlja autorski projekt koji je nastao kroz istraživanje strahova i načina na koje oni utječu na našu percepciju i doživljaj svijeta oko nas. Fokusirajući se na novelu "Pod maskom" autora Miroslava Krleže, koja je dio ciklusa od jedanaest priča povezanih trilogijom o Glembajevima, Krleža oslikava sudbinu glumice koja se suočava sa strahom od publike, izloženošću svog tijela na pozornici, kao i sa stidom i životnim patnjama poput starenja i smrti. Kroz njen lik, autor prikazuje koliko snažno naši strahovi mogu odjeknuti i dobiti drugačije značenje unutar kazališnih daski.Martina Mandek je hrvatska glumica rođena 1992. godine u Vinkovcima, gdje je pohađala osnovnu i srednju školu. Još u ranim godinama, otkrila je svoju strast prema glumi kroz aktivno sudjelovanje u dramskoj sekciji. Odlučivši se za profesionalni put u glumi, upisala je Akademiju scenskih umjetnosti u Sarajevu, gdje je intenzivno razvijala svoje glumačke vještine, te 2018. uspješno završila studij i stekla diplomu glumice. Tijekom svog studiranja i nakon diplomiranja, Martina je sudjelovala u brojnim značajnim filmskim i kazališnim produkcijama. 2021. godine upisuje diplomski studij glume na Akademiji dramskih umjetnosti u Zagrebu dodatno produbljujući svoje znanje i vještine u području glume. Paralelno s akademskim obavezama, Martina je suosnivačica kazališne družine 'Emma', sa sjedištem u Zagrebu. U okviru družine, aktivno sudjelujući u organizaciji i produkciji kazališnih događaja, vodila je i dramske radionice. Kroz ovo iskustvo, osim glumačkog i produkcijskog, Martina je stekla vrijedno predavačko iskustvo, prenoseći svoju strasti znanje mladim talentima. Osim svojih angažmana, Martina se u slobodno vrijeme bavi i pisanjem poezije.

Ovaj i idući vikend (19., 20., 21.,26., 27. i 28.4.) u Kinu Forum pogledajte pobjednika Cannesa, film Anatomija pada koji je proglašen apsolutnim remek-djelom redateljice Justine Triet koja je osvajanjem Zlatne palme postala tek trećom ženom u povijesti koja ju je uspjela osvojiti.Projekcija počinje u 20 sati, a ulaznice kupite na blagajni kina Forum sat vremena prije početka projekcije ili na https://www.ulaznice.hr/web/regular/18333798.Fascinantan sudski triler čija radnja prati istragu krivnje ili nevinosti popularne književnice Sandre Voyter koju je utjelovila genijalna njemačka glumica Sandra Hüller. Ona je optužena za ubojstvo svog supruga, a film se, osim sudskim procesom, istovremeno bavi i istragom njihovog braka, polagano otkrivajući privatne detalje njihovih osobnih života do najsitnijeg detalja kako bi mediji, javnost, te u konačnici sami gledatelji mogli secirati cijeli slučaj.Režija: Justine TrietScenarij: Justine Triet, Arthur HarariUloge: Sandra Hüller, Swann Arlaud, Milo Machado Graner

U petak, 19. travnja u Galeriji SC i Kiosku s početkom u 19 sati otvara se izložba Matrice: Apsurd. Izložba predstavlja radove studenata/ica i alumna Nastavničkog, Grafičkog i Kiparskog odsjeka ALU nastalih u okviru projekta Matrice: Apsurd, te radove voditelja/ica radionica i mentorica na temu apsurda.Izložba se može pogledati do 29. travnja, radnim danom od 12:00 do 20:00 te subotom od 10:00 do 13:00 sati. Izlažu: Iva Ćurić, Marko Dajak, Petra Divković, Vojin Hraste, Borna Ivanuša, Vasja Irma Ivković, Manuela Košević, Ines Krasić, Anamarija Kvas, Matija Meštrić, Kristina Novosel, ukacijski umjetničko istraživački projekt Matrice održava se od 2016. godine i svake je godine tematski fokusiran na određeni segment ili područje pojma matrice u proširenom polju uDorian Pacak, Jakov Pašalić, Antun Sekulić, Tara Stanić, Antonela Šurbek, Mirjana Vodopija i Lucija Žuti.Edmjetnosti i znanosti. Centralna radionica projekta Matrice: Apsurd održana je od 16. – 22. lipnja 2023. godine u Oblikovnoj likovnoj radionici Plemenitaš u Plemenitašu. Tražeći dublji smisao i jasnoću u vremenu bremenitom besmislenim, kaotičnim i iracionalnim situacijama, kroz osvještavanje apsurda suočavamo se s njime. U projektu nastavljamo potragu za značajem pedagoškog i umjetničkog djelovanja, prigrljujući apsurd kao inspiraciju i sredstvo djelovanja.Voditeljice i mentorice projekta su Ines Krasić, Mirjana Vodopija i Iva Ćurić (ALU); suradnik na izradi rada Da se mene pita je izv. prof. art. Vojin Hraste.To da živimo u apsurdnom svijetu jedna je od onih rečenica koje se stalno ponavljaju u medijima, književnosti i filmu zadnjih stotinjak godina. Tema koja se tu provlači je pomanjkanje neke logične utemeljenosti života, nekog uporišta za koje se možemo uhvatiti i koje će našem svakodnevnom životu udahnuti smisao ili našim potezima dati opravdanje. Dosadašnja razmišljanja i postojeće teorije poprilično su jasne. Takvo uporište ne postoji. Albert Camus precizno je to opisao u esejima Mit o Sizifu. Spavamo, ustajemo, odlazimo na posao, jedemo, spavamo, ustajemo, odlazimo na posao i od neprestanog ponavljanje istih radnji sastavljen je naš život. Kao i krivulja sinusoide, u nedogled se prelijevamo iz minimuma u maksimum i onda opet natrag potaknuti nekim vrlojednostavnim pravilom, osnovnom funkcijom, željom za preživljavanjem. No, u životima svakoga od nas postoji trenutak u kojem spoznamo da je razlika između života i sinusoide u tome što život ipak ne ide u nedogled i zbog toga nam to jednostavno pravilo koje opisuje život postane nedovoljno. Jednako kao i Barbie i mi smo u prosjeku sretni dok se neprestano ponavljamo u našoj svakodnevici nesvjesni njenog trajanja. Onda nas odjednom uhvate teške misli, krenemo si postavljati duboka pitanja, spuste nam se stopala, pojavi nam se celulit i tu svakodnevicu više ne doživljavamo sretnom. Tada krenemo propitkivati sebe i sve oko sebe kako bismo pronašli nepostojeće odgovore na imaginarna pitanja koja će nam omogućiti ponovno vraćanje u neprestano ponavljanje istih radnji, ali sada u novoizgrađenoj iluziji o postojanju smisla. S jedne strane živimo od i zbog neprestanog procesiranja novih informacija, velike moždane aktivnosti, postavljanja pitanja i pozicioniranja samog sebe u najširi mogući kontekst života, svijeta i vremena, a s druge strane vapimo za ustaljenim i poznatim ritmom jer se u njemu osjećamo sigurno i sretno. Za tu sreću potrebna nam je još jedna mala, jako mala doza nečega što zovemo smisao.                                                                                                           izv. prof. dr. sc. Dario BojanjacIzložba je dio projekta realiziranog uz financijsku potporu Gradskog ureda za kulturu, međugradsku i međunarodnu suradnju i civilno društvo Grada Zagreba, Ministarstva kulture i medija RH i Akademije likovnih umjetnosti Sveučilišta u Zagrebu.  *Reprodukcija: Petra Divković: meni je petak više srijeda nego utorak

Od travnja 2024., u mjesečnom ritmu održavat će se pub kviz općeg znanja naziva Tko pjeva Zvone misli s naglaskom na glazbi, u Caffe baru SC (uz parking na Savskoj 25). Kviz predviđa maksimalno dvadeset četveročlanih ekipa, a prijaviti se možete na tkopjevazvonemisli@gmail.com.Nema kotizacije za sudjelovanje, ali ima nagrada za najuspješnije! Natjecatelji će trebati svega jednu kemijsku po ekipi, a za sve ostalo pobrinut će se osoblje SC-a te autor i voditelj kviza, Zvonimir Rumboldt.Prvo izdanje na rasporedu je u utorak, 23. travnja u 20 sati, a drugo 21. svibnja, također u 20 sati.

Premijera: 24. travnja 2024., Polukružna &TD, uz pozivnicuRedatelj: Patrik SečenDramaturginja i autorica adaptacije: Karla MesekPrijevod: Zvonimir MrkonjićScenografi: Patrik Sečen i Karla MesekKostimografkinja: Ana RokoSkladatelj: Ivan HlebićOblikovatelj svjetla: Martin ŠatovićVizualni identitet: Sara Pavleković PreisUloge:MELCHIOR: Rok JuričićWENDLA: Melody MartiškovićMORITZ: Toni KukuljicaILSE: Ema ŠundeHANS: Damian HumskiDrama "Buđenje proljeća" Franka Wedekinda napisana je kao kritika institucija koje sudjeluju u odgoju i obrazovanju djece. Likovi odraslih predstavljaju nosioce institucionalnih vrijednosti, a likovi djece silu koja se pokušava oduprijeti tim vrijednostima. Podnaslov drame implicira kako se radi o dječjoj tragediji. Zbog problema u sustavu na koje drama ukazuje dvoje djece završava tragično: Moritz Stiefel počini samoubojstvo zbog neuspjeha u školi, a Wendla Bergman umre od posljedica ilegalno napravljenog pobačaja.Predstava "Buđenje proljeća" razlikuje se od drame Franka Wedekinda po izostanku likova odraslih.Izravne sukobe između likova odraslih i likova djece zamjenjuju odjeci tih sukoba, unutarnji sukobi i posljedice tih sukoba na odnose između likova djece. Prostor odriješen likova odraslih trebao bi biti prostor u kojem je moguće neopterećeno istraživanje seksualnosti, odnosa prema fantaziji, nasilju i smrti, ali to ne može biti. Iako se radi o adolescentskoj sklonosti istraživanju koja je dio odrastanja, posljedice prijestupa ostaju neizbježne.Predstava progovara o raspadu tek uspostavljenih svjetova i otvara pitanje društvene odgovornosti koje se tiče svih uzrasta.

Premijera: 15.1.2023., Predvorje kina SC / Ulaznice/ ULAZNICE.HR / Facebook/Autorski tim Ljudovanja uz Anu Kreitmeyer čine još dramaturginja Nina Gojić, plesne umjetnice Anika Cetina, Ema Crnić/ Viktoria Bubalo, Antonia Dorbić i Marta Krešić, dizajner zvuka Nika Pećarina, kostimografkinja Tina Spahija, dizajner svjetla Tomislav Maglečić Magla i producentica Hana Zrnčić Dim.Ljudovanje je nova plesna predstava koreografkinje i plesne umjetnice Ane Kreitmeyer koja istražuje odnos živih i neživih tijela te uspostavu drugačijeg odnosa prema materijalnim objektima koji sačinjavaju naša sve artificijelnija staništa.Ljudovanje jednu od glavnih inspiracija crpi iz Bestijarija antropocena, knjige koja katalogizira primjere objekata nastalih srastanjem organskih i anorganskih bića i stvari, kao i algoritamski pogonjene objekte koji sve uvjerljivije imitiraju ono što prepoznajemo kao ljudsko i živo.Ljudovanje funkcionira po principu anorganizacije - postajanje anorganskim jedan je smisao te riječi, a stalno reorganiziranje onoga što se vidi i događa, drugi.Ljudovanje je ples, gradnja infrastrukture, igra riječima, tamna ekologija, oplakivanje, otpor, znanje kojim je moguće modificirati kozu genima pauka i koja onda može proizvoditi svilu, ono je briga, urgentnost, drugi svijet, učenje o okolišu i u okolišu, utapanje u mekanom, koža uz skaj, koža uz kožu, podrška.Ljudovanje je imaginacija odnosa živog, neživog i artificijelnog i svih slika koje se uspostavljaju njihovim dodirom.

Ulaznice po cijeni od 3 eura kupite na blagajni kina sat vremena prije projekcije ili na https://www.ulaznice.hr/web/regular/18333798.Projekcija počinje u 20 sati.Zemlja/e porijekla: Finska, NjemačkaTrajanje: 81'Godina proizvodnje: 2023.Redatelj: Aki KaurismäkiScenarij: Aki KaurismäkiUloge: Alma Pöysti, Jussi Vatanen, Janne Hyytiäinen, Nuppu Koivu"Palo lišće" je priča o dvoje usamljenih ljudi, Ansi i Holappi, koji se slučajno susreću u helsinškoj noći i pokušavaju pronaći prvu, jedinu i najveću ljubav svojih života. Njihov put prema tom hvalevrijednom cilju otežan je Holappinim alkoholizmom, izgubljenim telefonskim brojevima, time što jedno drugome ne znaju ni imena ni adrese i općom sklonošću života da postavlja prepreke onima koji traže sreću. Ova sumorna romantična komedija četvrti je dio radničke trilogije Akija Kaurismäkija nakon Sjena u raju (1986.), Ariela (1988.) i Djevojke iz tvornice šibica (1990.). To je Kaurismäkijev peti film uvršten u konkurenciju festivala u Cannesu, a nakon Grand prixa za Čovjeka bez prošlosti (2002.) Palo lišće je ove godine osvojio nagradu žirija.Kroničar finske melankolije s natruhama apsurda, AKI KAURISMÄKI jedna je od vodećih figura europskog autorskog filma. Na Berlinaleu je osvojio Srebrnog medvjeda za film Druga strana nade (2017.), a mnogi se rado sjećaju filma ceste Lenjingradski kauboji idu u Ameriku (1989.).