INGEBORG FÜLEPP / HEIKO DAXL Memory of Perception – izložba u Galeriji SC
U Galeriji SC od 13. do 21, veljače bit će predstavljena izložba Memory of Perception zajednički projekt umjetnika Ingeborg Fülepp i Heiko Daxla. Otvorenje izložbe održat će se u petak, 13. veljače u 19 sati. Izložba se može razgledati do 21. veljače, radnim danom od 12 do 20 sati te subotom od 10 do 13 sati.
Media in Motion polivalentan je umjetnički projekt osnovan prije četvrt stoljeća, u jednom od najturbulentnijih razdoblja u kontekstu kako europske političke povijesti, tako i u okvirima razvoja medijske umjetnosti. Zapadni svijet doživljavao je tektonske promjene kroz preoblikovanje društvenog uređenja i državnih granica, dok se eksperimentalni film i video istovremeno nalazio na raskršću omeđenom s jedne strane nasljeđem analognog, skulpturalnog video arta u tradiciji Nam June Paika, a s druge strane pojavom i budućnošću interaktivnih multimedijskih sistema koji će snažno oblikovati poetiku eksperimentalnog filma i videoarta u idućem desetljeću. Ukoliko eksperimentalni film i video promatramo kao dio filmske umjetnosti u cijelosti, nad svim ovim zbivanjima lebdjela je i tradicija pripovjednog igranog filma, koji je tada pritom još uvijek postojao kao društveno relevantna kinematografska činjenica. U projektu Media in Motion Heiko Daxl i Ingeborg Fülepp pronašli su platformu za svoj izuzetno bogat teorijsko-praktičan rad, koji već samo ime savršeno opisuje – ovdje nije samo slika u pokretu ta koja se nalazi u beskonačnom gibanju, već se radi o kretanju cjelokupne ideje filma na pragu 21. stoljeća, zajedno sa svim njegovim raznolikim medijskim i društvenim aspektima.
Memory of Perception naziv je prvog videa koji kao MIM zajednički potpisuju Heiko Daxl i Ingeborg Fülepp, figurirajući ujedno kao tema izložbe koja predstavlja tek manji izbor iz njihova cjelokupnog autorskog opusa i ne iscrpljuje širinu estetike i jezika koje su kroz svoj praktičan rad razvijali. Iako ovdje predstavljeni videofilmovi naizgled opisuju tematski široki luk heterogenog vizualnog izraza, u njihovoj se podlozi nalaze vrlo konzistentni koncepti kao misaone niti vodilje odnosno kao istraživačka pitanja. S jedne strane to je pitanje čovjekove pozicije u suvremenoj civilizaciji – preciznije: odnos čovjeka i medija kako u informacijskom tako i u tehnološkom smislu, dok se s druge strane strane nalazi možda čak i primarno istraživanje raznih potencijala suvremenih alata za proizvodnju slike kroz sam rad u/na njima.
Upravo zahvaljujući sinergiji zajedničkog stvaranja, radovi koji nastaju pod egidom Media in Motion djeluju kao most koji spaja nekoliko različitih medijskih i filmskih tradicija – tu se podjednako susreću zapadne avangarde 1920-ih i 1960-ih godina, kao i sovjetska škola montaže i „jezik novih medija“. U njima je često prisutna produktivna napetost između potpune apstrakcije i pripovjednog izlaganja, s trajno prisutnom dominantnom crtom istraživanja jezika slike-zvuka i njihovih značenjskih potencijala kroz medij, kao i istraživanje samih mogućnosti medija za proizvodnju slike koje su tada otvorile nove tehnologije, analogni videomikseri, različite digitalne softverske prakse i kompjutori za obradu slike. U video filmovima MIM-a slika je optičko-akustički fenomen – ona sama postaje podjednako i događaj i osjećaj, a imamo li pritom na umu činjenicu da je nastajala kroz tehnologiju koja je još uvijek pružala znatnu opipljivost i prostornost u tom zajedničkom radu čovjeka i stroja, njezin učinak forme kao da nam pomaže osjetiti što bi to moglo značiti human-machine interface — upravo danas kada se to pitanje naše „ljudskosti“ obnavlja u svojoj punoj snazi.
Glazba je pritom jednako važan dio rada, video i zvuk se u potpunosti prožimaju. Slijedeći u tom smislu radikalnu autorsku poetiku zaokruženih zvučno-vizualnih cjelina, MIM su u svojim filmovima surađivali s kompozitorima sličnoga senzibiliteta i istraživačkog autorskog habitusa – za Memory of Perception (1994) glazbu je radio jedan od pionira eksperimentalne ambijentalne glazbe, španjolski avangardni kompozitor Suso Sáiz. U slučaju Neither (1997), zvučnu sliku apokaliptičke budućnosti potpisuje talijanski kompozitor i umjetnik Valerio Repetti Pizzorno dok glas daje Mona Mur, jedna od kanonskih autorica njemačke post-punk eksperimentalne glazbe, koja je ujedno i radila muziku za video film Gesundheit und Zivilisation (1999).
Neither preuzima naziv istoimene pjesme Samuela Becketta, koji u njoj završno postulira unspeakable home kao konačno nemoguće mjesto postojanja misleće i osjećajuće jedinke. Beckettov neizgovorljivi dom blizak je Freudovu koncepta zazornoga – un-heimlich, u čijem korijenu odzvanja nešto ne-domovito, stvarnost koja je postala temeljno i zastrašujuće izmijenjena. Zastrašujuće izmijenjen postao je i koncept filma kao navodnog odraza stvarnosti s kojime smo dominantno odrastali, kao i nasljeđeni koncept „stvarnosti“ kao takve, koja s odrastanjem i tehnološkim promjenama postaje sve manje prepoznatljiva, sve manje dom-ovita, no čije nestabilne prostore ipak svojim postojanjem i ustrajnim radom (kroz novo i u novome) pokušavamo nastanjivati. Ovakav je stvaralački princip nužno uvijek izazov – kako za stvaratelja tako i za njegovog gledatelja, ali je istodobno i pakt onih koji budućnost prihvaćaju kao nužnost, za razliku od sigurnog i regresivnog bivanja u izgovorljivome i domovitome. Radi se o odluci zauzimanja i nastanjivanja tog nužnog sloma, nasuprot besmislenog nastojanja ponovne uspostave iluzije.
kustosica izložbe, Petra Belc Krnjaić
BIOGRAFIJA
Media in Motion nezavisna je umjetnička organizacija koju su Heiko Daxl i Ingeborg Fülepp osnovali 1990. godine, u okviru koje su realizirali svoje autorske radove i promovirali istaknuta i za povijest medija značajna umjetnička djela, a zajedno su je vodili sve do smrti Heika Daxla 2012. godine. Nakon toga Ingeborg Fülepp nastavila je samostalni rad, šireći pritom područje svojega interesa na srodne umjetničke, kustoske i pedagoške prakse. U skladu s vlastitim autorskim poetikama, ovaj je umjetnički par realizirao brojne projekte u području multimedijske umjetnosti, dok su istodobno kao kustosi organizirali međunarodne izložbe, simpozije, radionice i video programe. Među njima se osobito ističu Media-Scape u Hrvatskoj i Strictly-Berlin u Njemačkoj. U svojim radovima surađivali su s Odjelom za elektroakustičnu glazbu Akademije umjetnosti u Berlinu (1997. – 2001.) i mnogim skladateljima suvremene i noise glazbe.
Media in Motion: http://www.mediainmotion.de/
Heiko Daxl: http://daxl.org/
Ingeborg Fülepp: http://fuelepp.com/
