V. Hribar: HIROMI
HIROMI
drama u tri preludija
Večer je, jesen,
Mislim jedino
Na svoje roditelje
(Taniguchi-Yosa Buson)
Uronjena u post-obiteljsku atmosferu, predstava Hiromi odvodi nas u austrougarske ruševine jednog kućanstva za kojeg su preko noći počela vrijediti neka druga pravila. Kauč, stol i televizor najednom su zamijenile sofisticirane simetrije i bolnička sterilnost. Kako u tu simetriju uklopiti savršeno nesimetrični obiteljski trojac – sina Stefana, oca Joška i Djeda? Lice po kojem drama nosi ime je Hiromi, japanska klaviristica koja je nedavno stupila u ekonomsko-ljubavni savez s Joškom, ponudivši mu još jedan u nizu životnih početaka. Kroz rezignirane samoanalize, seciranje i intelektualiziranje svakodnevice do najmanjih potankosti, likovima uporno izmiče sadašnjost koju su u novom zen obiteljskom hramu odlučili osvojiti. Iako će se jezične mreže o koje zapinju u pokušaju razumijevanja činiti sve gušće i beznadnije, riječima D. T. Suzukija; “Ma koliko bile guste mreže, samim time što su mreže neke će stvari iz njih ispasti i te se stvari, prema tome, ni na koji način ne mogu izmjeriti.” U duhu japanskog Noh teatra gdje duhovi umrlih na pozornicu često silaze bez poziva, sjećanja se u tri navrata (ili tri preludija) nepozvana javljaju članovima ove obitelji, izranjajući iz njihovog jezika, suprotstavljajući se nametnutoj sadašnjosti i dozvoljavajući protagonistima potragu za teško vidljivim, dubokim i zamagljenim obrisima neizgovorenih rečenica.
Redatelj i autor teksta: Vid Hribar
Dramaturginja: Nina Bajsić
Igraju:
Rea Bušić
Matija Čigir
Silvio Mumelaš
Vedran Živolić
Skladatelj: Vid Hribar
Scenski pokret: Filipa Bavčević
Oblikovatelj svjetla: Luka Matić
Kostimografkinja i autorica vizualnog identiteta: Mara Bajsić
Scenografija: Luka Matić i Mara Bajsić
Producentica: Katarina Krešić